Koliko nas će se prepoznati u najlonom obavijenom tijelu i umu, bilo da se radi o vezi s nekim drugim bićem ili pak o vlastitim ograničenjima koja nas obuzmu tijekom cijelog našeg postojanja?

Gdje je u nama skriven leptir, slobodan od tantruma misli i kako ga osloboditi za let?

Odgovori na postavljena pitanja za svakog od nas su specifični. Na nama je da snagom volje, svjesnosti i uz pomoć koju sami izaberemo, prodišemo punim plućima.

Uvijek postoji neki prvi korak, koji je ujedno i najteži. Usudila bih se reći da je u ovoj priči taj prvi korak svjesnost da bez daha nema života.

Prodišimo i sami uz razmišljanje da je jedino što nas drži u životu sam dah i sa zahvalnošću divnim ljudima koji nas ovakvim pričama kao što je Antonelina osnažuju i potiču na promjene.

(N.G. Nati)